Za dug sedmi život!

Od Mire Muhoberac, urednice književnosti u Vijencu, stigla mi je poruka elektroničkom poštom koja me je u neku ruku zatekla. Prenosi mi molbu glavnog urednika Gorana Galića, u povodu 25. obljetnice izlaženja Vijenca (sedme serije Matičina feniksovskog časopisa/lista), da napišem karticu teksta o svojoj suradnji i/ili svojem viđenju lista u tom razdoblju. A što me je, zapravo, iznenadilo? Rekao bih – to da sam naglo postao svjestan dviju činjenica: najprije, da je list navršio četvrt stoljeća redovitog izlaženja, a zatim da se i meni ljetos navršilo deset godina stalne suradnje s Vijencem.

E sad, kako da objasnim svoju pomalo čudnu zatečenost? U „normalnim“ prilikama pripisao bih je možda zaboravljivosti, automatizmu svakodnevice, lijenosti mozga; u svakom slučaju ne bih se osjećao tako iznenađenim. Ali, ovaj put vrlo je vjerojatno da je ona rezultat okolnosti u kojima mi je poruka stigla: nalazim se u Madridu, vedrom i sunčanom, s temperaturom bar 10 – 15 stupnjeva višom nego u Zagrebu, opušten i predan razigranim unucima i, zacijelo, u ovom času mnogo bliži tom dječjem svijetu nego svijetu činjenica i realnosti.

No vratimo li se realnosti, jasno je da na jednu karticu može stati vrlo malo od onoga što bismo željeli reći u povodu tako važna događaja za hrvatsku umjetnost i kulturu kao što je ova Vijenčeva obljetnica. Najmanje što se može kazati u pohvalu Matičina lista, i što ga ujedno legitimira kao rijetku našu suvremenu društvenu vrijednost, jest ustrajnost njegovih redakcija da se odupru marketinškim trikovima, općoj komercijalizaciji i niveliranju proizvoda koji pretendiraju na mjesto u umjetnosti i nastojanje urednikā da svojim suradnicima omoguće nesputan kritički pristup novim domaćim i svjetskim ostvarenjima. Što se pak mojih osobnih iskustava u suradnji s urednicama i urednicima Vijenca tiče, mogu reći da je ona bila iznimno korektna. Želio bih vjerovati, i to mi je osobito važno, da sam pomogao našim čitateljima koje zanima suvremena hrvatska proza da se bar donekle snađu u sad već obilnoj proizvodnji.